Crnu Goru obilježava multietnička i multireligijska tradicijska slika. Pravoslavne, muslimanske i katoličke zajednice obilježavaju različite vjerske blagdane, uključujući Badnji dan i Božić, Vaskrs ili Uskrs, Sve svete, Ramazanski bajram i Kurban-bajram. Državni blagdani uključuju Novu godinu, Dan nezavisnosti 21. svibnja, Dan državnosti 13. srpnja, Njegošev dan 13. studenoga i Dan ekološke države 20. rujna. Zakon o radu predviđa plaćeni dopust za vjerske blagdane, a javne ustanove moraju nastaviti obavljati osnovne funkcije. Obiteljski i zajednički običaji uključuju gostoprimstvo, izabranu doživotnu vezu kuma ili kume, krsnu slavu, zajednički rad poznat kao moba i okupljanja na guvnu, tradicionalnom mjestu seoskih sastanaka i dogovora. Vjenčanja i sprovodi također imaju ustaljene društvene običaje, dok se građanski brak i pravila ukopa uređuju odvojeno od tih običaja. Sudjelovanje obično organiziraju obitelji, sela, vjerske zajednice ili kulturne skupine, a ne jedinstveni nacionalni sustav registracije. Glazba i ples uključuju crnogorsko oro, kolo, guslanje uz jedn žičanu guslu i pomorske tradicije Bokeljske mornarice. Obrti i vještine uključuju crnogorsku svečanu nošnju, Dobrotsku čipku, Bihorski ćilim, izradu ćuna i izradu gusala. Crna Gora službeno štiti 19 elemenata nematerijalne kulturne baštine, uključujući Fašinadu, Bokeljsku noć, Dobrotsku čipku, Bihorski ćilim, kolašinske igre, crnogorsko oro i guslanje. Zaštita ne daje svima neograničen pristup određenom običaju; neke su uloge i dalje vezane uz obitelj ili lokalnu zajednicu ili rezervirane za određenu skupinu. Regionalne razlike su jasne. Boka, Kotor i Perast povezani su s pomorskim običajima i katoličkim utjecajem, kao što su Fašinada i Bokeljska noć. Kolašin i sjeverne planine povezuju se s kolom, katunskim životom i sezonskim kretanjem stoke. Bihor i Petnjica poznati su po tkanju, a područje Skadarskog jezera i Ulcinja po ribarskim tradicijama ćuna i kalimere. Katunska arhitektura, sezonski planinski pašnjaci i usmeno pripovijedanje ostali su povezani s Prokletijama i Durmitorom. Ministarstvo kulture i medija, Uprava za zaštitu kulturnih dobara, Nacionalni muzej, lokalni muzeji, općine, CEKUM, vjerske zajednice, turističke organizacije i zajednice koje njeguju tradicije imaju različite uloge. Javni projekti mogu dobiti podršku kroz godišnji program zaštite i očuvanja kulturne baštine, uz prijave, odluke o financiranju i obveze izvješćivanja. Ne postoji jedinstvena nacionalna cijena sudjelovanja, radionica, muzeja ili festivala; putovanje, ulaznice i tečajevi ovise o pružatelju i događanju. Urbanizacija, migracije, život dijaspore, turizam, kulturne udruge, festivali, muzeji i internetsko predstavljanje i dalje mijenjaju način na koji se tradicije prakticiraju i prenose.
Tradicije u Crnoj Gori
Tradicije u Crnoj Gori obuhvaćaju naslijeđene običaje, simbole i izraze povezane s vjerskim i državnim blagdanima, obiteljskim životom, gostoprimstvom, glazbom, obrtima, hranom i sezonskim radom. Razlikuju se među zajednicama i regijama, od katunskog života u planinama do pomorskih običaja u Boki i tkanja u Bihoru. Obitelji, lokalne zajednice, kulturne skupine, muzeji i javne ustanove pridonose njihovu očuvanju.
Tip
Tradiciju u Crnoj Gori promatrajte kao živu praksu određene zajednice, a ne automatski kao javnu atrakciju. Prema svrsi, mogućnostima pristupa i proračunu odaberite sudjelovanje u obitelji, događanje zajednice, muzej, radionicu ili službeni projekt baštine. Prije planiranja putovanja, obrazovanja ili javnog predstavljanja provjerite lokalni datum, organizatora, ograničenja uloga i troškove.