Državno uređenje u Crnoj Gori

Ustav Crne Gore definira zemlju kao jedinstvenu i nedjeljivu državu. Ratificirani i objavljeni međunarodni ugovori te općeprihvaćena pravila međunarodnog prava dio su unutarnjeg pravnog poretka, imaju prednost pred nacionalnim zakonodavstvom i mogu se izravno primjenjivati. Svi su dužni poštovati Ustav i zakone te plaćati zakonom propisane poreze i davanja. Građani ostvaruju suverenost neposredno i preko izabranih predstavnika; stranci i građani imaju prava i obveze predviđene važećim zakonom, dok sudjelovanje stranaca u lokalnoj samoupravi ovisi o zakonodavstvu. Skupština Crne Gore ima 81 zastupnika izabranog na četiri godine. Donosi ustavne amandmane i zakone, usvaja državni proračun i završni račun, razvojne i prostorne planove te strategije nacionalne sigurnosti i obrane, nadzire Vojsku i sigurnosne službe, potvrđuje međunarodne ugovore, odlučuje o državnom zaduživanju i zajmovima te bira i razrješuje Vladu. Skupština bira i suce Ustavnog suda, vrhovnog državnog tužitelja, ombudsmana, rukovodstvo Centralne banke i Senat Državne revizorske institucije. Redovna zasjedanja obično traju od ožujka do srpnja te od listopada do prosinca. Šest tisuća birača može podnijeti građansku zakonodavnu inicijativu. Pravila o referendumu prvenstveno pripadaju području izbora; ustavni okvir omogućuje podnošenje referendumskog prijedloga uz podršku najmanje 10% birača. Predsjednik Crne Gore bira se neposredno i tajnim glasovanjem na pet godina te može služiti najviše dva mandata. Predstavlja državu, proglašava zakone, raspisuje parlamentarne izbore, predlaže mandatara za premijera i kandidate za Ustavni sud, predlaže ombudsmana, imenuje veleposlanike na prijedlog Vlade nakon mišljenja nadležnog skupštinskog odbora te zapovijeda Vojskom preko Vijeća za obranu i sigurnost. Vijeće čine predsjednik, predsjednik Skupštine i premijer, a predsjedava mu predsjednik države. Vlada se sastoji od premijera, najmanje jednog potpredsjednika i ministara. Vodi unutarnju i vanjsku politiku, provodi zakone, donosi provedbene propise te predlaže proračun, završni račun, razvojne i prostorne planove i strategije nacionalne sigurnosti i obrane. Prema istraženom ustroju 44. Vlade, ona ima sedam potpredsjednika, 25 ministarstava i dva ministra bez portfelja. Generalno tajništvo koordinira rad Vlade, strateško planiranje, usklađivanje s pravnom stečevinom Europske unije i javno informiranje. Državnu upravu čine ministarstva i druga upravna tijela. Zakon ili uredba Vlade mogu povjeriti pojedine javne poslove lokalnoj samoupravi ili drugoj pravnoj osobi. Ministarstvo javne uprave nadležno je za upravnu reformu, državnu službu, digitalnu transformaciju, elektroničku upravu, elektroničku identifikaciju, usluge povjerenja, otvorene podatke, elektroničku demokraciju, javna savjetovanja, elektroničke peticije i pristupačnost. Upravna inspekcija nadzire državnu i lokalnu upravu, upravne postupke, obveze državnih službenika i obveze prema građanima, uključujući zabranu diskriminacije. Pritužba na državnog službenika može se prvo podnijeti čelniku ustanove; zatraži li se pisani odgovor, treba ga dobiti u roku od 15 dana. Žalba u prvostupanjskom upravnom postupku podnosi se tijelu koje je donijelo odluku. Odluku Vlade bez mogućnosti upravne žalbe moguće je osporavati u upravnom sporu. Crna Gora ima 25 jedinica lokalne samouprave: glavni grad Podgoricu, Prijestolnicu Cetinje te općine Andrijevica, Bar, Berane, Bijelo Polje, Budva, Gusinje, Danilovgrad, Žabljak, Kolašin, Kotor, Mojkovac, Nikšić, Petnjica, Plav, Pljevlja, Plužine, Rožaje, Tivat, Tuzi, Herceg Novi, Šavnik, Ulcinj i Zeta. Općina je pravna osoba s izabranom skupštinom općine i predsjednikom ili gradonačelnikom, upravnim službama, vlastitom imovinom i proračunom, vlastitim prihodima te pristupom državnoj imovini. Općine obavljaju samostalne poslove, dok se lokalno financiranje, izravnanje i namjenski transferi uređuju zasebno. Vlada može razriješiti lokalno tijelo tek nakon više od šest mjeseci neizvršavanja dužnosti. Općinske skupštine donose lokalne planske dokumente. Pravosuđe čine samostalni i neovisni sudovi. Sustav redovnih sudova obuhvaća Vrhovni sud, Apelacijski sud, Upravni sud, Privredni sud, više sudove i osnovne sudove. Sudsko vijeće bira i razrješuje suce i predsjednike sudova, utvrđuje broj sudaca, bavi se pritužbama i pitanjima imuniteta te predlaže sredstva za sudove. Državno tužiteljstvo jedinstveno je neovisno tijelo s Vrhovnim, Specijalnim, višim i osnovnim tužiteljstvima. Tužilačko vijeće upravlja tužiteljskim sustavom. Specijalno državno tužiteljstvo bavi se organiziranim kriminalom, korupcijom na visokoj razini, pranjem novca, terorizmom i ratnim zločinima. Ustavni sud zasebna je ustavna institucija sa sedam sudaca, od kojih svaki ima mandat od devet godina. Sud ocjenjuje sukladnost zakona i drugih akata s Ustavom i važećim međunarodnim ugovorima, odlučuje o sukobima nadležnosti i određenim ustavnim žalbama te može ispitivati navodne ustavne povrede predsjednika. Ustavnoj žalbi u pravilu prethodi iscrpljivanje djelotvornih pravnih lijekova. Svatko može pokrenuti ocjenu ustavnosti. Odluke Ustavnog suda objavljuju se, općenito su obvezujuće i izvršne. Izborni sporovi i sporovi o referendumu prvenstveno pripadaju području izbora. Neovisni nadzor obuhvaća Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, poznatog kao ombudsman, Državnu revizorsku instituciju i Agenciju za sprečavanje korupcije. Ombudsman ima mandat od šest godina i prima pritužbe na državna tijela, lokalnu upravu, lokalna tijela, javne službe i tijela koja obavljaju javne ovlasti. Njegov rad obuhvaća ljudska prava, sprečavanje mučenja, diskriminaciju, prava djece, ranjive skupine i rodnu ravnopravnost. Državna revizorska institucija provodi vrhovnu reviziju zakonitosti i uspješnosti upravljanja državnom imovinom i obvezama, proračunima, subjektima koji se financiraju javnim sredstvima i državnom imovinom te jednom godišnje izvješćuje Skupštinu. Agencija za sprečavanje korupcije bavi se sukobom interesa, darovima, sponzorstvima, donacijama, prijavama prihoda i imovine, planovima integriteta, zaštitom zviždača i javnog interesa, nadzorom lobiranja te povezanim upravnim i prekršajnim postupcima. Javni prihodi dolaze od poreza, pristojbi i drugih zakonskih izvora; porezi i pristojbe mogu se uvesti samo zakonom. Centralna banka neovisna je i štiti monetarnu i financijsku stabilnost te bankovni sustav. Ministarstvo financija prijavilo je opći državni dug od EUR 5,133.5 milijuna, odnosno 59.9% bruto domaćeg proizvoda, na dan 31. ožujka 2026. Neto dug iznosio je EUR 4,483 milijuna, odnosno 52.3% BDP-a, dok je dug lokalne samouprave iznosio EUR 27.5 milijuna, odnosno 0.3%. Fiskalne smjernice 2026.–2029. određuju prihode za 2026. u iznosu EUR 3.5768 milijardi i gornju granicu rashoda od EUR 3.158 milijardi, uz predviđeni deficit od 3.7% BDP-a. Projekcija duga pada sa 68.0% BDP-a u 2026. na 59.9% u 2029.; riječ je o službenim mjerenjima i projekcijama, a ne univerzalnom trošku za svakog stanovnika. Crna Gora štiti slobodu izražavanja i medija te zabranjuje cenzuru. Mediji se mogu osnovati registracijom. Medijski okvir obuhvaća Zakon o medijima, zakon kojim se uređuje javni emiter Radio i Televizija Crne Gore (RTCG) i Zakon o elektroničkim medijima. Vlasništvo, javno financiranje i evidencije oglašavanja podliježu pravilima transparentnosti. Fizičke i pravne osobe mogu zatražiti pristup javnim informacijama bez navođenja razloga. Zahtjevi se mogu predati putem elektroničkih državnih usluga, poštom, e-poštom ili usmeno na zapisnik; trebaju navesti tražene informacije, željeni način pristupa i podnositelja. Svaka naknada ovisi o usluzi; dostupne činjenice ne utvrđuju jedinstvenu državnu naknadu. Sigurnosni sustav obuhvaća Ministarstvo obrane, Vojsku, Ministarstvo unutarnjih poslova i Upravu policije, Agenciju za nacionalnu sigurnost, Vijeće za nacionalnu sigurnost, Agenciju za kibernetičku sigurnost i Vladin tim za odgovor na računalne incidente, poznat kao CIRT. Vojska brani neovisnost, suverenost i teritorij Crne Gore, koja može sudjelovati u međunarodnim snagama. Nad Vojskom i sigurnosnim službama provodi se demokratski i civilni nadzor. Ustavno izvanredno stanje može biti proglašeno zbog velike prirodne katastrofe, tehničke ili ekološke nesreće, epidemije, ozbiljnog narušavanja javnog reda ili prijetnje ustavnom poretku. Zakoni i propisi obično stupaju na snagu osmoga dana nakon objave, osim ako je opravdan raniji datum. Predsjednik obično ima sedam dana za proglašenje zakona, odnosno tri dana u ubrzanom postupku, a premijer se mora predložiti u roku od 30 dana od konstituiranja Skupštine.