Najranija zabilježena povijest područja današnje Crne Gore obuhvaća ilirske zajednice i rimsku vlast. Srednjovjekovna Duklja, kasnije nazvana Zeta, oblikovala je važnu lokalnu političku tradiciju prije nego što je područje podijeljeno među regionalne sile. Dinastija Crnojevića pomogla je uspostaviti Cetinje kao političko i vjersko središte u kasnom srednjem vijeku. Od ranoga novog vijeka područje je bilo izloženo stalnim pritiscima i utjecajima Osmanskog Carstva, Venecije i drugih jadranskih sila. Primorska naselja poput Kotora razvijala su se u pomorskim mrežama koje su se razlikovale od političkih i vojnih prilika u planinskoj unutrašnjosti. Vladari iz dinastije Petrović-Njegoš jačali su autonomiju Crne Gore i njezine državne institucije tijekom 18. i 19. stoljeća. Crna Gora međunarodno je priznata kao neovisna država na Berlinskom kongresu 1878. godine, a 1910. postala je kraljevina. Godine 1918. ušla je u savez sa Srbijom, koji je postao dijelom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije nazvane Jugoslavija. Nakon Drugog svjetskog rata Crna Gora postala je jedna od republika socijalističke Jugoslavije. Nakon raspada Jugoslavije ostala je u državnoj zajednici sa Srbijom i proglasila neovisnost 2006. godine. Povijesni prikazi mogu se razlikovati u tumačenju značenja 1918. godine, odnosa regionalnih identiteta te veze između državnosti, dinastičke vlasti i jugoslavenskog ujedinjenja. Muzeji, arhivi, natpisi, vjerske građevine, utvrde i lokalni krajolici pružaju dokaze, ali svaki izvor odražava svoje vrijeme nastanka, svrhu i perspektivu.
Povijest Crne Gore
Povijest Crne Gore odražava ispreplitanje jadranskog, balkanskog i osmanskog svijeta od antike do danas. Njezin politički razvoj obuhvaća Duklju i Zetu, srednjovjekovnu i kasniju kneževinu sa središtem na Cetinju, Kraljevinu Crnu Goru, Jugoslaviju i obnovu neovisnosti 2006. godine. Primorski gradovi i unutrašnja planinska područja razvijali su se različitim povijesnim putovima, pa lokalna nalazišta i izvori mogu iznositi različita gledišta.
Tip
Povijest Crne Gore promatrajte uspoređujući razdoblja, mjesta i izvore, a ne kao jednu neprekinutu priču. Svaku tvrdnju povežite s njezinim lokalitetom i dokazima, a tumačenja 1918. godine razmotrite s posebnom pažnjom. Iskustva primorskih gradova nemojte generalizirati na planinsku unutrašnjost, niti obratno.

