Svakodnevni zajednički život u Hrvatskoj počinje običnom učtivošću. Pozdravi, miran razgovor, pravovremena komunikacija i poštovanje tuđeg vremena pomažu u razvijanju odnosa. Lično poverenje može biti veoma važno u društvenom i praktičnom životu. Redovni susreti uz kafu, obroke, posao, školu ili komšijske aktivnosti često postepeno grade saradnju. Porodični odnosi su važni, ali domaćinstva imaju različite oblike. Ljudi mogu živeti sami, kao parovi, s decom, s rođacima ili u aranžmanima koje oblikuju briga i finansijske okolnosti. Zgrade sa stanovima i komšiluci zahtevaju zajedničku odgovornost. Buka, otpad, parkiranje, kućni ljubimci, popravke, ulazi i zajedničke prostorije mogu postati uzrok sukoba kada se o očekivanjima ne razgovara. U Hrvatskoj žive različite etničke, verske, jezičke i regionalne zajednice. Uvažavanje u zajedničkom životu, koje se često naziva suživot, podrazumeva da se prema ljudima odnosimo kao prema pojedincima i istovremeno priznajemo njihovo pravo na identitet i zajednicu. Prošli sukobi mogu uticati na današnje odnose i javne razgovore. Pažljiv izbor reči i spremnost da se čuju različita iskustva posebno su važni kada se govori o ratu, nacionalnosti i pripadnosti. Škole, radna mesta, sportski klubovi, kulturna udruženja, volonterske grupe i lokalni događaji povezuju ljude. Učešće je praktičan način da od nepoznate osobe postanete poznat komšija. Neslaganje je uobičajeno i ne znači uvek neprijateljstvo. Otvoren, ali učtiv razgovor može rešiti manje probleme pre nego što prerastu u lične sporove. Zajednički život podrazumeva i granice. Gostoprimstvo, bliskost porodice ili očekivanja zajednice ne ukidaju ničije pravo na privatnost, bezbednost, pristanak i ravnopravan tretman.
Zajednički život u Hrvatskoj
Zajednički život u Hrvatskoj počiva na učtivosti, poverenju, jasnoj komunikaciji i poštovanju zajedničkih prostora. Porodica i lične veze su važne, dok komšiluk, škole, radna mesta, udruženja i javne ustanove povezuju ljude i izvan domaćinstva. Regionalne, etničke, verske, generacijske i životne razlike zahtevaju strpljenje, a ne pretpostavke.
Tip
U Hrvatskoj gradite poverenje u lokalnoj zajednici kroz pouzdane, male postupke. Pozdravljajte komšije, držite se dogovora, čuvajte zajedničke prostore i mirno pokrenite probleme čim se pojave. Zatražite pomoć kada se neslaganje tiče bezbednosti, diskriminacije ili formalne odgovornosti koju ne možete sami da rešite.

