Lokalna valuta je konvertibilna marka, koja se uobičajeno naziva marka i označava kao KM ili BAM. Cijene se obično prikazuju u toj valuti. Mala se trgovina može nazivati prodavnica ili trgovina, dok se supermarket često naziva supermarket. Tržnica (pijaca) mjesto je na kojem ljudi kupuju proizvode i drugu svakodnevnu robu. Supermarketi nude fiksne cijene i širok izbor. Manje su trgovine praktične za brzu kupnju, dok su tržnice korisne za sezonsku hranu i neposredan kontakt s prodavateljima. Gotovina je široko korisna, osobito na tržnicama i u malim poslovima. Prihvaćanje kartica češće je u većim trgovinama, ali to se ne treba svugdje pretpostaviti. Račun se naziva račun. Sačuvajte ga za povrate, jamstva, prigovore i provjeru odgovara li naplaćena cijena prikazanoj cijeni. Radno vrijeme razlikuje se ovisno o poslovanju, lokaciji, danu u tjednu i blagdanu. Kupnja osnovne hrane ili lijekova prije dana s manjim brojem otvorenih trgovina izbjegava neugodnosti. Etikete proizvoda mogu biti na bosanskom, hrvatskom ili srpskom jeziku, koji su blisko povezani lokalni standardni jezici. Srpski se može pojaviti i na ćirilici, osobito u nekim dijelovima zemlje. Potrošači mogu usporediti cijene po jedinici, pregledati ambalažu i prije kupnje pitati o uvjetima povrata. Neformalne kupnje na tržnicama mogu pružati manje formalne zaštite nego kupnje u etabliranim trgovinama.
Kupovina u Bosni i Hercegovini
Kupovina u Bosni i Hercegovini obuhvaća male kvartovske trgovine i otvorene tržnice, kao i supermarkete i trgovačke centre. Poznavanje lokalne valute, provjeravanje cijena i čuvanje računa olakšavaju svakodnevnu kupnju.
Tip
Nosite umjerenu količinu KM-a i pitajte prije nego što ponudite karticu. Kod nepoznatog proizvoda pažljivo provjerite etiketu, cijenu po jedinici, rok valjanosti i račun.